ZSF Zrenjaninski Socijalni Forum

ZA SOCIJALNU I NACIONALNU RAVNOPRAVNOST,

ZA PRAVDU I SLOBODU

“Solidarnost je ključna reč”- Zaječar

Panel diskusija „Solidarnost je ključna reč“ u organizaciji Zrenjaninskog socijalnog foruma održana je 5. novembra u Zaječaru. Gosti na tribini bili su Dušan Kokot, iz Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Vojvodine, Goran Manojlović, poverenik ovog sindikata u Zaječaru i Jovo Bakić, sociolog.

Tribini je prisustvovalo najviše prosvetnih ranika iz ovog grada, što je bilo očigledno nakon što je diskusija otvorena.

Tribinom je moderirao Branislav Markuš iz naše organizacije. Branislav je u uvodnoj reči podsetio na značaj solidarnosti, dijalog između razjedinjenih sindikata i jedinstvo radnika u borbi za bolji položaj.

 

Foto: ZSF

 

Dušan Kokot je u uvodnoj reči podsetio na položaj prosvetnih ranika koji je godinama sve gori. Obračunavanje plata, niske plate ali i opterećenost prosvetnih ranika uvođenjem dodatnih poslova, u vreme pandemije postalo je još izraženije da prosveta sedi na niskim granama.

Od početka pandemije 2019. godine pa sve do danas, prosvetni radnici su ostavljeni na milost i nemilost odluka koje donosi Ministarstvo i na osnovu preporuka Kriznog štaba. Online nastava koja se odvija prosvetnom radniku je ostavljena da sam improvizuje način kako da se ona odvija bez problema. Beskonačna razmena poruka sa učenicima i roditeljima, komunikacija koja se odvija i van radnog vremena, nemogućnost praćenja rada učenika i njihovog savlađivanja gradiva usled ograničenosti koje idu uz ovaj vid nastave, čini rad u prosveti sve težim. Eksploatacija prosvetnih radnika odvija se, dakle, proširivanjem radnog vremena i obima rada. Drugo, poslodavac je u obavezi da obezbedi sredstva i uslove za rad. Država nije omogućila svima pristup internetu, pristup lap topovima i drugim nastavnim sredstvima neophodnim za izvođenje nastave. Kako nije to omogućila prosvetarima, tako je i roditelje đaka stavila u položaj da moraju da izdvoje dodatna, ne mala, sredstva za internet, kompijutere ili telefone za praćenje nastave. Nejednakost u društvu je velika. Neki delovi naše zemlje i dalje su bez pristupa internetu i život se odvija u velikom siromaštu. Na koji način je omogućeno praćenje nastave i učesvtovanje u nastavi i prosvetnim radnicima i učenicima koji su siromašni? Dodatno pandemija otežava praćenje nastave jer se i od roditelja zahteva da dodatno vreme, a ne samo novac, izdvajaju za rad sa decom. Prosvetni radnici su izloženi dodatnom pritisku  od strane roditelja koji teško usklađuju svoje obaveze sa dinamiom nastave. Odluke vlasti na koji način će se održavati nastava su improvizacija zaštite, suštinski prosvetni radnici su izloženi velikom riziku od zaražavanja u školama zbog sveopšteg nepoštovanja mera van škole. Nastava se odvijala na nekoliko načina. Online, zatim naizmenično, nedelju dana online, druga nedelja uživo. Prosvetni radnici ukazuju na to da se i do sada urušeno obrazovanje kreće u pravcu apsurda. Kvalitet nastave je urušen, te celo društvo treba da brine zbog sistemskog urušavanja obrazovanja.

Politike dovođenja stranih investicija i prost fizički rad u tim fabrikama idu pod ruku sa urušavanjem obrazovanja. Jeftina radna snaga jeste ono što se investitorima obećava zarad ulaganja. Uz subvencije, naravno. Jeftinu radnu snagu čine radnici koji nisu kvalifikovani za bolje poslove, zbog egzistencije su naterani da rade u lošim uslovima, za male plate, kojima obrazovanje nije dalo mogućnost da se uzdignu u društvenoj hijerhiji. Loše obrazovanje, opšte materijalno i kulturno siromaštvo, onemogućavaju mlade ljude koji stupaju u radni odnos da svoje znanje koriste da se organizuju u borbi za bolji položaj i bolje uslove života i rada.

Sagovornici su se složili da nas ne čeka svetla budućnost ukoliko se, solidarno, ne stane na put daljem urušavanju društva, najpre kroz obrazovanje. Kvalitetno obrazovanje znači i bolji položaj prosvete. Za bolji položaj moraju se boriti svi radnici u prosveti, zajedno sa radnicima u zdravstvu, vojsci ali i u privatnom sektoru.

Goran Manojlović je dao kratak osvrt na probleme sa kojima se suočavaju radnici u Zaječaru, dok je Jovo Bakić konstatovao da „mi nemamo društvo“ iznoseći zabrinutost za trenutno stanje i prikle za borbu da se nešto popravi u Srbiji.

Projekat je podržan od Ulof Palme centra.

Comments are closed.