ZSF Zrenjaninski Socijalni Forum

ZA SOCIJALNU I NACIONALNU RAVNOPRAVNOST,

ZA PRAVDU I SLOBODU

Zrenjanin – broj i reč

Tara Rukeci –

U okviru projekta Zrenjaninskog socijalnog foruma koji podržava ROSA LUXEMBURG STIFTUNG, održan je seminar o monitoringu položaja radnika u saradnji sa udruženjem CEDRA iz Slovenije. Uvodni izveštaj o zaključcima do kojih smo došli u toku dvodnevnog seminara i kroz obradu i analizu prikupljenog materijala treba da predstavlja kratku najavu tema koje ćemo obrađivati u narednom periodu.

Podatke za ovu godinu o broju zaposlenih, nezaposlenih i investicija, kao i podatke o poslovanju lokalnih samouprava objavila je Agencija za privredne registre. Zrenjanin se nalazi u drugoj grupi, zajedno sa Kikindom, Somborom i Sremskom Mitrovicom. Druga grupa gradova u kojoj je i Zrenjanin, ostvaruje od 80 do 100 procenata republičkog proseka zarade. Agencija navodi podatak o broju stanovnika na teritoriji Grada Zrenjanina u 2018. godini koji iznosi 116.784, što je za oko šest hiljada stanovnika manje u odnosu na popis iz 2011. Statistika kaže da na evidenciji nezaposlenih ima 4.718 ljudi na teritoriji Grada Zrenjanina. Broj kvalifikovanih, nekvalifikovanih radnika, stručnjaka jesu statistički podaci koji nam ništa, ili vrlo malo, govore sami po sebi. Prosečna plata u Zrenjaninu iznosi približno 50 hiljada dinara, dok potrošačka korpa iznosi u proseku blizu 70 hiljada dinara. Naša zainteresovanost ne treba da ide do tačke razumevanja statistike, već i šire. Sve podatke iskazane u brojevima možemo naći na sajtu grada Zrenjanina, sajtu Zavoda za zapošljavanje, sajtu Republičkog zavoda za statistiku, dok pozadinu i alat za tumačenje podataka i analizu stanja dobijamo iz žive reči radnika, iz čijih svedočenja možemo da vidimo da li se iza zaposlenosti krije rad bezbedan i dostojan čoveka.


Na osnovu podataka dobijenih iz intervjua urađenih sa nekoliko radnika koji rade na teritoriji Zrenjanina, možemo predstaviti neke od ključnih problema sa kojima se suočavaju radnici u sferi rada na teritoriji naše opštine. Niske plate koje su negde čak i ispod zakonom zagarantovanog minimalca, prekovremeni neplaćeni sati, uskraćivanje prava na bolovanje, godišnje odmore, nebezbedan rad, loši uslovi na radnom mestu, samo su neke od povreda prava koja su radnicima zagarantovana zakonom, a izmenama zakona vremenom sve više uskraćivana. Radnici navode niz problema kao što su stalni manjkovi i mali promet, čime poslodavci pravdaju isplaćivanje plata ispod zakonom zagarantovanog minimuma. Dalje, uslovi u kojima rade se odnose na zagušljive prostorije, neklimatizovane objekte, loša organizacija rada, nedefinisane pozicije na kojima radnik radi, kao ni mogućnost dovršavanja radnih zadataka. Psihičko zlostavljanje, diskriminacija, mobing i loša komunikacija između zaposlenih i poslodavaca, loši odnosi unutar radnog kolektiva navode se kao mnogo veći problem nego na primer, niske plate. Stalni nadzor poslodavaca i menadžera, koji je neretko praćen uznemiravanjem i mobingom, urušavaju dostojanstvo i ugled radnika, te je radnik u stalnom strahu, ponižen i uvređen. Strah, očajanje i bezizlaznost radnici prepoznaju kao preplavljujuća osećanja na radnom mestu, ali i van radne organizacije. To je rezultat da se do posla teško dolazi, te radnici trpe loše uslove u proseku dve godine, nakon čega menjaju radno mesto, ali navode da se situacija ponavlja. Posebno su ugroženi agencijski radnici, ili kako se nazivaju „radnici na lizing“, kojima Zakon o agencijskom radu oduzima većinu prava te ih stavlja u daleko lošiji položaj u odnosu na radnike na određeno i neodređeno vreme.


Brojevi na početku navedeni nekome mogu biti važni pokazatelji napretka, dok za radnika broj je taj koji ga dehumanizuje. Statistika ne pokazuje koliki je broj radnika nezadovoljno uslovima rada, životnim standardom i perspektivama u budućnosti.


Atmosfera straha je očigledna. S tim u vezi, naći radnike koji žele da govore na ovu temu je vrlo nezahvalna. Uzorak „grudva snega“ koji je uzet ne znamo koliko je reprezentativan. Sa jedne strane, vrlo je važno imati adekvatnu metodologiju, kako bi rezultati istraživanja bili reprezentativni. Tako bi sada neko mogao da kaže da su ovi zaključci izvedeni na osnovu par razgovora sa ljudima koji rade na teritoriji našeg grada. To je sasvim tačno, s tim da cilj razgovora ne mora biti nužno samo istraživački, već postoji nešto i terapijsko u satima razgovora sa radnicima. Elton Mejo i saradnici to su primetili dok su sprovodili čuvena istraživanja u Čikagu, Hotornska istraživanja u periodu 1927-1932. godine na poziv inženjera Vestern Elektrika kako bi povećali produktivnost radnika koji rade repetativne poslove . Masovna intervjuisanja rasvetlili su neke od pojava kao što su apatija, netrpeljivost između radnika i poslodavaca, postojanje neformalnih grupa, te su radnici iskazivali ono što ih muči. Intervjui su ublažavali osećaj usamljenost kod nekih radnika, a istraživači su otkrili postojanje neformalnih grupa kao i princip grupne kvote, kao rezultat istraživanja, što je veliki doprinos sociološkoj nauci, posebno disciplini koja se bavi radom, organizacijama i industrijskim radom (Bolčić, 2003: 88, 171-173).


Osim uvida u položaj radnika u Zrenjaninu, dobili smo podatak da je radnicima potrebna (emocionalna) podrška kako bi dominantni strah i pasivnost postali aktivna borba za osvajanje radničkih prava i organizovanje u neformalne, formalne grupe ili sindikate. Takođe, potrebno im je povezivanje, solidarnost i komunikacijski prostor u kom se osećaju sigurno. Znanje o radnim pravima, sindikatima i mogućnostima borbe smanjuje strah, a povećava spremnost na borbu. Radnici se vrlo retko obraćaju državnim institucijama u vezi sa svojim nezavidnim položajem, ali se takođe ne obraćaju ni nezavisnim institucijama u velikom broju. Nazire se da je razlog tome „mani prava, čuvaj posao“, kao i neinformisanost kome sve mogu da se obrate. Radnik koji zna svoja prava, ume da prepozna kada su povređena i aktivno preduzme korake za rešavanje spora, on je spreman da podrži drugog radnika, ako ni sa čim drugim, onda primerom aktivnog zalaganja za bolji položaj. Solidarnost kao osnovni princip levih politika moguć je samo ako ne vladaju strah, beznađe, otupelost i netrpeljivost.


Kakvo je stanje u posebnim granama privrede, kao i kod pojedninih poslodavaca na tertoriji Zrenjanina, u samom gradu ali i selima oko grada, biće objavljivano u narednim mesecima.

Zrenjanin, 10. 09. 2019

Comments are closed.